petak, 23.06.2006.
Ain't gonna let nobody...
Znate onu reklamu Libresse "Ain't gonna let nobody turn me around, turn me around, turn me around...". Ah, pustite me, "oni" dani ;)
Bittersweet.
- 01:26 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 05.06.2006.
:)
Malo mi je već dosadilo, tim više što je ovo drugi blog i niad neće moći zamijeniti onog jellyfishastog ;) Ionako je sad brzo gotova škola, idem na put, vo no... Dovoljno je i ovak'. Možda se i vratim na jesen, ali sad trebam odmor...
Čitam ose :)
- 17:23 -
nedjelja, 04.06.2006.
Dakle!
OMG, pročitali su neki ljudi koji nisu trebali pročitati. Izbrisano do daljnejg. Uff, al' me moja nepromišljenost uvali 
- 21:40 -
utorak, 30.05.2006.
Venecija-Verona, ble, votevr
Bili smo na izletu Venecija-Verona...
Ja i Ambivalent u gondoli, haha!
Pobijedila sam vel'ki strah od golubova, mojih zakletih neprijatelja... Sad smo si mnogo prisni ;)
To je to, ne da mi se pisati više... Dobila sam tri iz logaritama 
Hehe, suffer!
- 21:22 -
srijeda, 24.05.2006.
In and out my brain... 
Baš neki bezličan dan. Još smo trebali dobiti ocjene iz latinskog. Super, kao da je petak ;)
Prvi sat – bzvz. Na odmoru nam je došla vijest o tome kako ponavljamo treću šk. zadaću iz latinskog jer je bilo previše komada. Ono, predobro! sad zaista sve mogu zaboraviti. Neću više fizički imati vremena pisati ACI i NCI jer ćemo pisati ovo novo smeće, a blok-sat latinskog imamo još samo jednom do kraja školske godine. Inače, obje se zadaćnice pišu 60 minuta. Dakle, dođe i Baričko treći sat... Počne on s nekakvim kvazi uvodom, napokon odluči krenuti i s čitanjem – 39% prolaznosti. Krasno! Još uvijek ne znamo ocjene... Evo i ufuranih maturanata! Super, sad samo gubimo vrijeme bzvz. Oke, odlaze... Ajd', odi više!! Uranfu. Svejedno, počne on. Ima jedna petica. Hehe, nismo ni sumnjali u nju. Samo su dvije trojke. Dalje nisam ni slušala baš. Uglavnom, komada k'o u priči. Prvu je trojku dobila jedna cura. Sad, krene Bare dalje: "Evo jedna ocjena, dobar tri, koja me posebno veseli – Violeta." Jeeeee, go me!! Sjebi stvar, svejedno moram pisati ponovno. Ipak, imam priliku ispravljati ACI/NCI usmeno (je l' to dobro?)! Haha, ovo je predobro!
Ostatak me dana nije zanimalo ništa... Nisam slušala, govorila – sve je bilo u duhu latinskog. Onda se dogodilo neš'! Paz'te 'vamo – Neno (da besTesT mejt from da ZG) šalje poruku da će doći do Rijeke! Aaaa, ovo je sve skupa predobro da bi stalo u jedan dan! Na kraju ipak nije došao :( Oh well, bit će još prilika.
Sada sjedim tu za kompom, tipkam ovo smeće, pijem čaj od ruža (blame it on my mommie) i boli me grlo.
- 20:18 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
nedjelja, 21.05.2006.
*sarkastično* Dimmu Borgir kicks ass!
Ajme, predugo nisam bila u Marišćini! Jučer smo odlučile obnoviti gradivo i bilo je predobro!
Kao i uvijek, započinjemo laganom šetnjicom gradom, a vani nikog živog (od bitnih ljudi, je l'). Pa gdje su svi nestali?! Ble votevr, idemo dalje... Prođe onaj pravi nelijep samuraj, a Ambi kaže: „E, a š'a ne bi prošao onaj lijep kojeg actually želimo vidjeti?“. Zašto ovo pišem? Ah, vidjet ćete... Movin' on.
Odlučimo otići do Spirita oplakivati prošlost, haha! I nikog živog ni tamo, osim... Približim se ja i gotovo u šoku izustim: „Deni?“ E, kol'ko njega nisam vidjela... Od... Od prvog razreda, mislim. Predugo! istračamo mi sve bivše kozalske osmaše gen. 03./04., svašta se tu doznalo, hehe :) Na kraju smo zaključili da su svi onak' malo propali. A muu. Like I care.
Dakle, sretna, gotovo euforična s kolegicama napuštam područje Spirita žureći na zadnji bas za Šćinu. Vozimo se... Vozimo... Još uvijek se vozimo... Je li ono...? Ha, ma mo'š mislit'! Oh my God!! Ma nije, š'a ti je... Oke, ipak je. Lijepi samuraj, da, onaj THE samuraj je u basu! U basu za Marišćinu. Ovo je predobro. A već sam pomislila kako nikakvih ironičnih spletki neće biti. Doduše, likac je izašao van prije nas. Ah, fala Bogu, jedan problem manje :)
Oh no! Tu je i Tiranin Mnogi. „'Ko me dira?!“ Ovo samo naviru moja sjećanja... A jadna i ona djevojka... Mislim, ne mo'š Harryja Pottera zamijeniti s... S ovim tu, s tim Mnogim. Kad se samo sebe sjetim... Ali ajde, „always look on the bright side of life, du du du du...“ – ja se barem sada smijem onima koje ne znaju pravu istinu, hehe :)
Aaaaa, kad će moji konkvistadori?! Ne puštaju tu „Riotsku“ jurišnu („Riotsku“ pod navodnicima jer smo konstatirali da je pjesma krivo ubačena u jukebox). Ipak, imamo zanimaciju – neka wanna be bikerska treba trudi se (nisam rekla uspješno ;)) otpjevati sve pjesme. A riječi ne izlaze...
Oh my God! Levo?! Ma nije, ne... Ne može biti, relax man... Issse, ne može!!! Previše je to za jednu večer! Dižem pogled – yep, Levo. Gledam kroz prozor čisto još jednom za provjeru... Oke, nije Levo :)
Ah, š'a ćemo mi sad, ha? Malo je i dosad... Oh no, evo ona hebena Čop Skrui. Zašto ju svi pjevaju?! Oke, ajd' idemo i mi. Danas se vide posljedice ;) Malo nakon idu konkvistadori iliti Conquistadores :) Good, good... Sad možemo i kući. Go Finland, go, go! Issse, ne mogu vjerovati da postoji ufuraniji bend od Dimmu Borgira *shoots herself*
- 19:37 -
subota, 20.05.2006.
Tužna pjesma
Nemoj otići, tu ostani sa mnom
i daj mi ruku da se moja zgrije,
nek sve se vrati što je bilo prije,
pa makar da je davno pokopano.
Makar je mračno, ti ne pali luči,
sve vidi tko je proplakao noći,
nema želja, tkoje vječno, u samoći,
čekao, znajuć kako udes muči.
Pred nama sad su samo krhotine.
U srce moje gledaj: kako malo
od svih je riječi međ nama ostalo.
Kajanje osta što neće da mine.
Nemoj otići, ne govori ništa,
nek teče dalje slijepih snova rijeka
i nek u čunu nosi dva čovjeka.
A svejedno je gdje su pristaništa.
*Alojz Gradnik
- 17:56 -
utorak, 16.05.2006.
Exkluziva!!
Sad me frendizza zvala - ekskluzivne vijesti!
Koliko je bolno zaglaviti se na vratima autobusa?
A koliko je bolno gledati zacrvenjena lica oko vas koja doslovce pucaju od smijeha?
Priča kaže sledeće...
Iako se radi o meni poznatoj osobi, frendizza mi nije htjela otkriti njegov/njezin identitet. Izvući ću ja to iz nje... Dakle, po dolasku stanovitog autobusa (vjerujem da se radi o 7 ili 7A pošto se ona vozi istim) neki su odlučili zaobići pravila provlačeći se na stražnja vrata. Vrata su se ztvorila u nezgodnu času te je nesretni frik/frikica ostao/la napola na terenu kod Slavice. Ručicom je osoba razmaknula vrata pokušavajući psovkama okolini pokazati u kakvoj je "fušastoj" situaciji. Nažalost, osoba se uspjela osloboditi :( Manje smijeha za nas. Pratioc (također nepoznat identitet i spol) nije pristigao spomenutoj žrtvi u pomoć što dodatno začinjava ovu situaciju...
Već mi neke rime padaju na um... Razmislit ćemo, hehe 
- 21:07 -
Puš d batn.
Napisala sam ujutro cijeli post misleći kako se ništa neće dodavati jer će dan u školi biti i više no običan. Ipak, ni ovaj put InFlamesicu nisam iznevjerila znoseći joj a autobusu mnoštvo novosti koje su se nakupile kao i emocije u samo dva sata.
Započet ću odmah s kobnim -566- brojem koji... Koji... Koji jednostavno nikad nije trebao biti zapisan igdje. Ne znam je li na sreću ili pak žalost, ali došao je i u moje ruke. danas sam zbunjenija no ikad. I danas počinjem riješavati svoje zablude i sumnje.
Iako grozna, čak umarajuća, prošla je godina imala duh kojeg ova nema. Znale smo nas tri uživati u svakoj sitnici. Danas su se naša uživanja pretvorila u cinične opaske i neurotičnost. A onda smo na stanici vidjele – Deveta... Ah, Devet! Uglađeniji no ikad, ležeran hod i – prošlost. Neki put mi moja prošlost nedostaje i previše...
Da pravo kažem, uvijek mi je bilo pomalo neobično kako je u zapravo najkarćem vremenskom periodu stanovita osoba X stekla takvo povjerenje u nas tri. Povjeravane su nam tajne koje ja ne bih ni mami rekla... A onda smo doznale i istinu. Oduvijek sam htjela biti barem jedan mali dio nečeg „bitnog“. Sada kada to i jesam, žao mi je. Nedostaje mi ono moje, samo MOJE, ono iskreno i jednostavno. Svi lažu, varaju i uništavaju. Nije mi potrebna masa ljudi ako nijednom ne mogu vjerovati. Sve je u redu s njima dok si nesretan, no njihova nesreća započinje tek onda kada si ti sam sretan. Male se stvari ne cijene, kao ni poštovanje koje se trudiš ukazati im. Čim prekineš nešto što tako očito ne ide, postaješ najgora osoba na svijetu jer si jedini hrabar koji se može suočiti sa istinom. Svaka tvoja rečenica, čak i slog, njima je napad na kojeg ti uzvraćaju prebolnim udarcima. Jesmo li to dužni trpjeti? Ja se zato nisam rodila!
- 19:52 -
četvrtak, 11.05.2006.
My precious...
Ev' ljudi... Kupljena u Japanu pred nekoliko godina... Nikad korištena, prelijepa, savršena... Unikat. Ahhh
- 20:02 -